Sarajevo

Sasvim slučajno sam počeo trenirati karate u svojoj sedmoj godini, a pored toga trenirao sam i fudbal i tako nastavio punih šest godina. Poslije toga sam morao birati jedan sport za koji ću se opredijeliti i izabrao sam karate. Nisam pogriješio i ne kajem se ni sekunde. Karate me privukao zato što sam jako temperamentna i borbena osoba i uz to uživam u adrenalinu. Sa svojih 17 godina osvajač sam srebrne medalje na svjetskom prvenstvu koje se održalo u Čileu. Time sam ostvario historijski rezultat.

Nije bilo lako, ali izborio sam se. Uvijek mi je motivacija bila da postanem najbolji i da uspijem u onome što želim. Naravno da je najteže ostati na pravom putu i zanemariti komentare i ljude koji pokušavaju da vam “podmetnu nogu”, ali s jakom vjerom u sebe, karakterom i ljubavi u ono što radite sve je dostižno. Do sada sam nekoliko puta doživio da mi iz ljubomore ili nekih ličnih interesa bude načinjena šteta i da zbog tuđih neispravnih razmišljanja ne bude onako kako bi trebalo biti, ali to samo treba da nas ojača da još više radimo, pokažemo da vrijedimo i odgovorimo na sve to uspjehom.

Komentara je uvijek bilo i biće, od toga ni ja ni bilo ko drugi ne može pobjeći, kao što kažu – narodu nikad ugoditi, tako da se ne osvrćem na negativne komentare.

Smatram da iako dolazimo iz ovako male zemlje, kakva god da je i bez dobrih uslova ili pomoći vlasti, možemo ipak svojim trudom i radom da uspijemo ostvariti svoje snove.

Priču pripremila: Anesa Čutuna