Banja Luka
“Etnomuzikologija mi je zanimljiva jer je itekako povezana i sa drugim naukama kao što su antropologija, etnologija, istorija, geografija čak i filozofija. Trenutno se bavim istraživanjem tradicionalne muzike Tutnjevca i obronaka Majevice, gdje i živim. U planu mi je da detaljno istražim ovo podneblje i da moj diplomski rad bude o ovom kraju.”
Jelena Kostić je etnomuzikologinja. Muzičko obrazovanje započela kroz srednju školu, na odsjeku za etno pjevanje i tradicionalno sviranje. Školovanje je nastavila na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci na odsjeku muzička umjetnost, smjer etnomuzikologija i trenutno je studentica treće godine.
Kada si se zainteresovala za etnomuzikologiju?
Moja interesovanja za etnomuzikologiju javila su se na prvoj godini srednje škole kada sam dobila etnomuzikologiju kao glavni predmet, a do tada sam bila upoznata sa tradicionalnim pjevanjem i sviranjem, ali ne i sa naukom koja to izučava. Prije svega zahvalna sam svojoj profesorki Zlati koja mi je predavala etnomuzikologiju i na najbolji način ukazala suštinu etnomuzikologije i probleme kojima se ona bavi, a također me je naučila o tradiciji čitave Srbije, Crne Gore što je posebno polje njenog naučnog rada, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Bugarske, Makedonije itd. Od prve do četvrte godine u srednjoj školi naučila nas je 550 pjesama iz raznih krajeva. Etnomuzikologija je nauka koja se bazira na sakupljanju muzičko-folklorne građe, te razumijevanju konteksta tradicionalne muzike kroz istoriju. Mi idemo na terene po selima i gradovima, radimo intervjue, ankete, upitnike sa ljudima iz kraja u kome radimo i sakupljamo običaje, obrede, pjesme i instrumente karakteristične za kraj koji istražujemo, kao i tradicionalne plesove kojima se bavi posebna diciplina ove nauke etnokoreologija, a nakon terena svu građu koju smo sakupili arhiviramo, transkribujemo pjesme, instrumentalne melodije, zapisujemo tradicionalne plesove i na kraju pišemo rad o kraju koji smo istražili. Dakle, možemo istraživati različite kulturne slojeve, od primitivnih naroda do civilizovanih nacija, što je isto jedna velika čar etnomuzikologije. Etnomuzikologija mi je zanimljiva jer je itekako povezana i sa drugim naukama kao što su antroplogija, istorija, geografija čak i filozofija. Trenutno se bavim istraživanjem tradicionalne muzike Tutnjevca i obronaka Majevice, a u planu mi je da detaljno istražim ovo podneblje i da moj diplomski rad bude o ovom kraju.
Poseban izraz imaš prema pjevanju i sviranju određenih instrumenata. Koji su to instrumenti?
Posebnu ljubav imam prema vokalnom i instrumentalnom izvođenju tradicionalnih pjesama i melodija. S obzirom na to da mi je deda svirao harmoniku rano sam saznala da imam talenta za pjevanje. Prvu pjesmu koju sam naučila bila je sevdalinka “Sjetuje me majka”, a imala sam pet godina kada sam je pjevala. Dok nisam počela da se obrazujem u muzičkoj školi moj učitelj pjevanja je bio moj deda Miladin Vukićević, mamin otac. Trudim se kada nastupam da ne zapostavim nijedan kraj, volim da svaka pjesma izađe na scenu, jer smatram da je to jedan od načina na koji možemo da predstavimo narodu tradicionalnu muziku i sačuvamo identitet jedne nacije. Jedan od razloga zašto sam upisala fakultet u Banja Luci jeste zato što volim sevdah, a Bosna i Hrecegovina je prepuna sevdaha. Ljubav prema sevdahu mi se probudila još u djetinjstvu. Uživam pevajući sevdalinke i voljela bih u budućnosti napisati rad o sevdahu. Moj veliki uzor u izvođenju i čuvanju tradicionalne pjesme jeste Svetlana Stević, ona je velika čuvarica tradicionalne pjesme, te vrhunski vokalni izvođači sevdaha Nada Mamula, Beba Selimović, Zehra Deović, Zaim Imamović i Safet Isović. Pored vokalnog izvođenja sviram i tradicionalne intrumente: frulu, pomalo kaval i gusle, ali u planu mi je da usavršim sviranje i na tim instrumentima i da naučim da sviram gajde, okarinu i tamburu.
S obzirom da volis scenski nastup, koji su ti planovi u narednom periodu?
Voljela bih da u budućnosti osnujem svoju etnu grupu, a takđer bih voljela da se bavim i naučnim radom.
Autor: Mitar Simikić