Banja Luka
“Moja najveća satisfakcija je da pomognem nekome kome je pomoć potrebna. Zahvalna sam roditeljima koji su svojim primjerom utkali u mene još od djetinjstva da je potrebno pomoći onome ko se nađe u nevolji. Ne tražim ništa zauzvrat”, priča Aleksandra, dok šutira ka košu, na igralištu pored banjalučke Gimnazije.
Aleksandra Mušić jedna je od najuspješnijih banjalučkih sportiskinja. Bivša je košarkašica, sa bogatom domaćom i inostranom karijerom te je nekoliko godina obavljala i funkciju direktorice OKK “Feniks”. Sada je volonterski uključena u humanitrane akcije koje organizira kroz udruženje “Budimo ljudi”, čija je i predsjednica od 2014. godine.
Ka kojem cilju “Budimo ljudi” ide?
Osnovni cilj je prikupljanje i pružanje pomoći bolesnima, osobama sa invaliditetom, socijalno ugroženim licima, licima koja su pogođena poplavama i drugim prirodnim nesrećama. Sve je počelo kupovinom respiratora za dječaka Milana Šarića. Ljudi strašno teško žive i svakodnevno nam traže pomoć u hrani, lijekovima, garderobi, građevinskom materijalu… Tako smo obezbijedili sredstva za liječenje i kupovinu medicinskih pomagala, izgradili kuću porodici Ilić iz Bratunca, organizovali akciju “Školsko srce” za djecu bez roditelja, donirali lijekove u Humanitarnu apoteku, obezbijedili sredstva za operaciju oba kuka Marijani Pećanac. Učestvovali smo i u izgradnji kuće osmočlanoj porodici Đurić iz Čelinca, odvezli pomoć u hrani i higijeni građanima Kostajnice čiji su domovi oštećeni prilikom zemljotresa, obezbijedili smo veliki broj paketa hrane, garderobe, ogrjeva. Tradicionalno svake godine imamo i akciju “Novogodišnje srce ” u sklopu koje dijelimo paketiće socijalno ugroženim porodicama.
Jesu li Aleksandra ljudi u našem društvu danas okrenuti više sebi i vlastitim problemima ili ipak imaju sluha kada su tuđe nevolje u pitanju? Kakva su tvoja iskustva?
“Koliko god da se čini da su ljudi okrenuti sami sebi, oni su ti koji pomažu u prikupljanju sredstava. Ovdje narod pomaže narodu, to je činjenica. Evidentno je da su zakazale institucije, kako entitetske, tako i državne, jer ne bi bilo potrebno organizovati ovoliki broj humanitarnih akcija. Velika je sreća i zadovoljstvo pomoći i uspješno odraditi akciju, to vam daje vjetar u leđa za dalje. A političari, ako ne smanje javnu potrošnju, dovešće narod do humanitarne katastrofe!”
Koliko ti je sport pomogao da osjetiš potrebu da pomogneš svojim susjedima, slabijima, siromašnim?
“ Košarka – timski sport, sigurno je nadogradila te segmente. Imala sam sreću da nekoliko godina igram u inostranstvu, upoznam druge ljude, njihovu kulturu, običaje, njihov način humanitarnog rada.”
Nedostaje li ti košarka i uloga trenerice?
“Košarka je dio mene i to će zauvijek ostati. Pratim lige u našoj regiji, ali i evropske i NBA. Nakon 30 godina u sportu, kao igračica, a poslije i kao trenerica, odlučila sam napraviti pauzu. U sadašnjem sportu ima puno političkih igranki, nepotizma, ljudi koji vide svoju korist a troše budžetska sredstva, bez kontrole.”
Imate li neku poruku za kraj?
“Ne dozvolite da sadržaj zamijenite za ambalažu. Budimo ljudi!”
Autorica: Svjetlana Panić