Lopare

“To je moja iskonska ljubav prema prirodi. Volim da kažem da planina osvaja vas, a ne vi  planinu. Durmitor, Prokletije, grčki Olimp ili Elbrus, najviši vrh Evrope, samo su neke od  destinacija čije sam planinske vrhove osvajao.”

Slobodan Simikić iz Lopara obišao je 75 zemalja i plovio na 11 mora. Inženjer je statistike i kibernetike, ali i dugogodišnji planinar koji je osvajao svjetske planinske vrhove. Osim planinarenja i alpinizma velika ljubav su mu i putovanja. 

Kao dvanaestogodišnjak učlanio se u planinarsku sekciju i nakon osvajanja rodne Majevice krenuo je u ozbiljnije poduhvate.  Kaže da je svaki uspon i osvojeni vrh svojevrstan izazov. 

Šta predstavlja Alpinizam za Vas i šta je potrebno za bavljenje alpinizmom? 

Imao sam sreću da je Loparama osnovano planinarsko društvo kada sam imao 13 godina.  Nošen željom za planinom, njenim tajnama, skrivenim ljepotama, izazovnim šetnjama i  uopšte željom za prirodom koja je iskonska potreba svakog čovjeka, postao sam dio tog  društva. Ta vezanost ostala je do danas. Nije to samo ubogo hodanje po proplancima ili  vrletima nekih planina nego je potpuna posvećenost prirodi, njenim pravilima i zakonima,  tumačenje znakova koji se otkrivaju i njihovo poređenje sa društvenim. Uvjerenost da  biljke imaju emocije, da komuniciraju, da je voda živa sa pamćenjem, da nam sunce šalje  sve što nam je potrebno od materijal ili da granitne stijene nisu vječne, su samo dio te veze  koja mi pomaže da bolje razumijem i sa većim poštovanjem cijenim ovaj život.

Planinarenje nisam shvatao kao usiljeno stremljenje ka nekom vrhu, upisivanje u neke  sveske rekorda, povratak i čekanje pohvala za taj uspjeh nego sam to doživljavao kao  moje lično opštenje sa planinom. Nije bitno da li idete na istu planinu ili na neku novu, 

vama nepoznatu, uvijek je prisutna želja za nekim novim iskustvom, izazovom ili prizorom  koje će oko zabilježiti i pohraniti negdje u skrivenim ladicama mirne duše. Kada vam se jave želje da osvojite nesavladivo, a imate mladalački elan, tada ulazite u  jedan drugi oblik planinarskih aktivnosti – alpinizam. Naravno, prije nego što odškrinete vrata tog svijeta, potrebno vam je nešto od opreme i neki položeni alpinistički kursevi.  Nekada je bilo jako teško doći do opreme. Nabavljali smo je iz Čehoslovačke, Austrije,  Francuske a nerijetko smo i sami pravili neku opremu. Danas je to mnogo lakše. Oprema  je dostupna i na našem tržištu. Danas je alpinistička oprema mnogo funkcionalnija i uopše  se puno radi na bezbjednosti planinara, kako na samoj planini tako i na opremi koja nas  štiti.

Pored te bezbjednosti, ipak se dešavaju nesreće u planinama i to su svakako najbolnija  iskustva. Treba napomenuti da te nesreće nisu tako česte i da je u velikom broju presudna  bila ljudska greška.

Na koji osvojeni vrh ste posebno ponosni? Koju zemlja je na Vas ostavila  poseban utisak? 

Odlascima na neke daleke planine, povezao sam svoju drugu ljubav sa planinarenjem a to  su putovanja. Odlazeći u neke države, uvijek nastojim posjetiti i neku planinu u toj zemlji.  Često su ta putovanja motivisana drugim interesovanjima ali se nekako nađe veza sa  nekim usponom na planinu. Na primjer: odlazeći u Svetu Zemlju, motivisani religijskim  željama, posjećujete hramove ali obavezno planirate i uspon na planinu Sinaj. Motivisan  moćnim persijskim carstvom, planirate putovanje Iranom ali je planiran i Damavand, najviši  vrh odavde do Himalaja. Nestvarna ljepota Rusije, od Kaljilingrada do Vladivostoka kruniše  se tek sa usponom na Kavkaz.

Kada planirate putovnje da li uglavnom putujete sami ili imate tim sa kojim idete? 

Sva putovanja isključivo sam organizujem. Jako bitan faktor na svakom putovanju su  saputnici i o tome strogo vodim računa. Nikada ne koristim usluge turističkih agencija.  Nastojim svake godine organizovati neko daleko putovanje. Nekada to ne uspijem iz bilo  kojih razloga ali ne obazirem se na to. Pripreme za putovanje uglavnom traju nekoliko  mjeseci. Definišu se mjesta koja će se posjetiti, pročita se što više o tom kraju koji se  posjećuje ali se organizuje i transport, naročito avionski zbog varijabilnih cijena avio karata.

Nije mi primaran broj zemalja koje posjetim nego motivisanost za te posjete. Neke zemlje  je nemoguće upoznati za mjesec dana. Na primjer Rusiju. Ogromna zemlja, za koju, i  pored toga što sam je posjetio desetak puta, opet mislim da puno toga nisam vidio u njoj. Najviše me interesuje kultura nekih naroda, naročito drevnih naroda. Ta autentičnost se ne  može pronaći u glavnom gradu nego daleko od mjesta gdje dolaze turisti, među običnim  svijetom a do tamo je, ponekad jako teško doći pa čak i boraviti u takvom okruženju.

Koje naredno putovanje planirate? 

Lista želja je dugačka i jako je teško izdvojiti neke zemlje, ali možda u samom vrhu želja je Etiopija. Pratim zbivanja u toj zemlji i znam da su sada tamo neki manji nemiri ali se nadam da će mi se i vrata te drevne države uskoro otvoriti.

Autor: Mitar Simikić