Velika Kladuša
Ajla Latić i Adnan Karalić, bračni par iz Velike Kladuše, svoja je iskustva sa putovanja odlučio unovčiti u svom rodnom gradu. Adnan se već deset godina bavi fotografijom, a Ajla je po struci logopedica i audiologinja te se u slobodno vrijeme bavi izradom ukrasnih postera.
Prilikom posjeta raznim znamenitostima u drugim državama, Ajli su pažnju privlačili razni fotografi koji su nudili izradu fotografija na licu mjesta. S tim da dolazi iz porodice fotografa, te da je njen životni partner fotograf, odlučili su pokrenuti svoj mali biznis u sklopu manifestacije „Kladuško ljeto“ u Velikoj Kladuši.
Recite nam nešto o vašem malom biznisu.
Adnan: Oboje smo vezani za fotografiju. Ajla dolazi iz porodice fotografa, a ja sam u fotografiji već deset godina. Željela je da Velika Kladuša dobija nešto novo, kroz tih nekoliko dana koliko traje manifestacija „Kladuško ljeto“ gdje se razni mali obrti predstave i obogate kladušku ponudu u našem gradskom parku. Ideja je bila da napravimo jedan originalan, privlačan i Velikoj Kladuši blizak kutak gdje će naši sugrađani koji žive u Velikoj Kladuši i/ili dijaspori moći napraviti fotografiju i kroz nekoliko minuta dobiti istu izrađenu.
Ajla: Nemoguće je usporediti velike turistične atrakcije sa našim malim gradom, te nisam bila sigurna da nešto ovakvo može profunkcionisati u našem malom mjestu. Međutim, nakon što smo razradili ideju, kupili opremu, sve ostalo je za nas bilo pozitivno iznenađenje.
Napravili ste mali studio na otvorenom. Svaki dan ste morali postavljati opremu i dekoraciju iz nova. Kako je tekao proces postavljanja radnog okruženja, ali i nastajanja fotografije za posjetioce?
Adnan: Nije nam trebalo mnogo da se uigramo oko postavljanja opreme i dekorativnih materijala. Moramo da istaknemo da je oprema bitna, ali nije ključna da bi postigli uspjeh. Sa kvalitetnom opremom se može postići mnogo, ali smatramo da je kreativnost mnogo bitnija. Na primjer, prije deset godina sam počeo fotografisati sa razbijenim fotoaparatom, a isto je bilo i kod Ajle, ona je počela raditi postere na razbijenom ekranu.
Za Kladuško ljeto smo podesili opremu tako da nije bilo potrebno dodatno obrađivati fotografije jer smo odmah iste izrađivali. Imali smo ponekad poteškoća sa svjetlom, ali nas je snalažljivost pratila tako da smo to brzo, improvizovano i efikasno rješavali.
Ajla: Kao što je Adnan već rekao, uz malu poteškoću sa svjetlom, morali smo takođe prilagoditi prostor za fotografisanje tako da bude privlačan svima, kako bi baš svaki prolaznik poželio imati fotografiju na tom mjestu. Sve u svemu, kao što sam rekla, uz dobro razrađenu ideju i organizaciju rada, preostalo je samo da uživamo u ovom poslu.
Da li je bilo teško usavršiti ovaj žanr fotografije s tim da se godinama baviš vjenčanjima i sličnim događajima?
Adnan: Moj opus je različit. Počeo sam fotografisati prirodu, zatim razne predmete da bi danas fotografisao i profesionalno se bavio vjenčanjima. S vremenom i raznim poslovnim zahtjevima nisam se fokusirao na jedno jer sam na taj način stekao razna iskustva, s tim da sam samouk fotograf. Ako uzmemo vjenčanje i naš mali biznis na ovoj manifestaciji, razlika je u tome da sam cijeli dan na vjenčanjima zaokupiran mladencima, jer ne smijem propustiti momenat. Na „Kladuškom ljetu“ je opuštenije, lahko ponovimo fotografiju i više puta, ako je potrebano da bi posjetioc bio zadovoljan.
Dnevno manifestaciju „Kladuško ljeto“ posjeti i do nekoliko hiljada ljudi. Kakve su reakcije posjetioca?
Adnan: Ko god nam je prišao, svi su bili oduševljeni idejom. Tome govori i veliki broj ljudi koji su nas posjetili, a neki čak i po nekoliko puta da se fotografišu. To nas posebno čini sretnima, jer zadovoljstvo ljudi kada vide fotografiju je posebno.
Ajla: Iako smo se u ovom poslu poslužili idejama iz velikih turističkih mjesta, primijetila da sam da su reakcije mnogo bolje, niko nije krio oduševljenje idejom ali izradom fotografija. Vjerovatno jer smo manja sredina i samim tim su i očekivanja. Naša formula je osmijeh i zadovoljstvo klijenta tako da smo sigurni da ćemo se vidjeti još koji put u istoj ili sličnoj formi.
Autor: Mirnes Ćerimović