Velika Kladuša
Iako je veći dio svog života proveo u strahu od pasa, on je uspio ne samo se suočiti sa tim strahom, već dopustiti da ga pretvori u strastveni životni poziv u kojem već desetak godina bilježi velike uspjehe na međunarodnom nivou.
On je Edin Čović i bavi se profesionalnom dresurom pasa, odnosno sportskom radnom kinologijom.
Kako je počeo tvoj put u radu sa psima, odnosno u sportsku radnu kinologiju?
Iskreno, ja sam sve do svoje četrdesete godine imao ogroman strah od pasa. Taj strah je u momentima bio i iracionalan, bilo je i šaljivih scena, gdje sam u bijegu od pasa sklonište znao pronaći na drvetu. No, 2010. godine, vjerovali ili ne, počeo sam sanjati često kako radim sa psima, kako ih dresiram, iako nisam imao ideju kako to uopće izgleda. Zainteresirao sam se za dresuru pasa, počeo proučavati taj poziv preko interneta, i već u 2011. godini nabavio sam svog prvog belgijskog ovčara.
Nakon prvih koraka uvidjeli ste da vam je za napredak potrebna profesionalna edukacija. Ko vam je u tome pomogao?
Nakon nabavke svog prvog psa, nije mi dugo trebalo da shvatim da ne znam raditi, odnosno da je moje znanje previše šturo da bi uspio uspješno izdresirati psa. Iz tog razloga, 2012. godine stupio sam u kontakt sa predsjednikom Hrvatskog kinološkog saveza za Sportsku radnu kinologiju Zdravka Kličeka i upisao školu za stručne kadrove i od tada počinje moje obrazovanje i još veća ljubav prema psima i učenju. Iste te godine sam upoznao svog učitelja i mentora Nenada Novaka i počeli su intenzivni treninzi i odlasci na razne seminare po Evropi. Znanje je iz dana u dan raslo, te sam 2013. godine počeo samostalno da školujem pse. Kroz moje profesionalno usavršavanje bio je i evidentan napredak, te sam istrajnim radom uspio da izgradim ime u ovoj branši gdje su ljudi prepoznali kvalitetu mog rada.
Upravo taj kvalitet rada doveo je do toga da vam se klijenti javljaju iz raznih dijelova svijeta. Koji poziv od klijenta vas je najviše iznenadio?
S obzirom da kod nas u BiH još uvijek nije toliko razvijena svijest i potreba za školovanjem pasa, jasno je da najviše pasa na obuku dolazi iz zemalja Evropske Unije, ali u zadnje vrijeme i van EU. Najčešće se radi o psima iz Hrvatske, Slovenije, Austrije i Njemačke, iako je situacija s COVID-om dosta sprječavala ljude da putuju i dolaze sa psom kod mene. Sad trenutno su na školi psi iz različitih zemalja svijeta, švicarski bijeli ovčar porijeklom iz Rusije, zatim radna njemačka ovčarka iz Bahreina i jedan malinois iz Slovenije, s tim da prvo dvoje spremam za ispite, a pas iz Slovenije je na školi za ljubimca.
Vaš rad je prepoznat i na raznim takmičenjima, prvenstvima, gdje ste osvajali nagrade. Također, predavač ste na seminarima o sportskoj radnoj kinologiji. Šta biste izdvojili kao krunu vaše dosadašnje karijere?
Nastupao sam na Prvenstvu Hrvatske, s obzirom da kod nas nema takmičenja, a najbolji rezultat je postignut u godini prije prekida zbog COVID-a, dakle 2019. godine kada sam postao i državni prvak u disciplini po UPR3 programu, tj. poslušnost po istoimenom programu. Prošla godina je bila bez zvaničnih takmičenja zbog restrikcija, a u ovoj godini pravim pauzu jer sam nabavio novog psa koji se zove Charger Ex Pandorum Tito i već ga spreman za narednu godinu za nastupe. Tito trenutno ima osam mjeseci i uvjeren sam da sljedeće godine ću moći sa njim ostvariti dobre rezultate na takmičenjima. Što se tiče seminara, posebno me raduje što svojim predavanjima se trudim da pomognem drugima i kad vidim kad mladi ljudi vole da uče i jako brzo napreduju. Prošle godine u jesen sam održao Seminar u Futogu kod Novog sada, a u proljeće u Zrenjaninu. Imao sam samo pozitivne reakcije sa predavanja i polaznici su kući otišli sa dosta više znanja i više motivacije za rad sa svojim psom.
Koji program koristite prilikom obuke pasa, možete li u par rečenica objasniti cijeli ciklus obuke?
Najdraže mi je raditi i spremati pse po IGP programu, nekadašnjem IPO programu, a on se sastoji iz tri discipline: poslušnost, odbrana i trag. Takvo školovanje iziskuje ogromno znanje, strpljenje i dugotrajan je proces, ali na kraju svakako bude veliko oduševljenje kad se pas izdresira. Kod ovog školovanja vodič mora imati strpljenje, perfekciju i harmoniju sa svojim psom, a kod odbrane posebno proradi adrenalin koji se mora znati i obuzdati kod psa kad je potrebno. Dakle, puno toga, ali sve se postiže pravilnim i istrajnim radom i treningom. U školovanju isključivo koristim metodu pozitivne motivacije i koristim kliker trening koja funkcionira na način označavanja željenog ponašanja psa (ponašanje – klik – nagrada). Trenutno pripremam dva psa po IGP programu i jednog po BH VT programu. Do sada sam iškolovao ogroman broj pasa, kako za sport, tako i za policiju i ti psi su sada u službama raznih svjetskih zemalja, a veliki broj pasa sam iškolovao i za kućne ljubimce, kao i za pse čuvare.
Većina vaših prijateljstava i poslovnih kontakata u ovoj branši su uspostavljena van granica naše države, Hrvatskoj, Srbiji i ostalim zemljama regiona. Koliko ima interesa za sportsku radnu kinologiju u BiH?
Nažalost, kod nas u BiH je još uvijek mali interes, što je razočaravajuća činjenica. Stvarno ću biti sretan, ako na bilo koji način mogu pomoći u razvoju sportske radne kinologije u BiH i stvaranju novih takmičara. Dakle, otvoren sam za sve one koji žele da uče, neka se slobodno jave i svoje znanje ću podijeliti sa svima i pomoći im. Jako lijepo bi bilo vidjeti na takmičenjima još kojeg predstavnika moje zemlje i iskreno se nadam da će u godinama pred nama sportska radna kinologija uzeti maha.
Šta je nekome potrebno da postane odličan u dresuri pasa? Znamo da je za svaki ozbiljan pristup bilo kojoj profesiji bitno izdvajati dovoljno vremena i imati strasti prema onome što radite.
Prvo i najvažnije je potrebno imati volju i želju za radom s psima, a zatim uz tu volju je najvažnija i pravilna edukacija. Učiti, učiti i samo učiti, biti jako uporan, ne odustajati kad ne ide, nego se izdići iznad svih prepreka i uspjeh je onda zagarantiran. Ja opet ovdje želim da se posebno zahvalim mom velikom prijatelju i učitelju Nenadu Novaku, bez kojeg svakako ne bi imao ovo znanje koje sada posjedujem. Također, za dobar rad se mora uložiti i u opremu i poligon. Još jednom ponavljam, kog god se želi profesionalno baviti dresurom pasa neka mi se slobodno jave. Bit ću sretan da svoje znanje prenesem na mlađe generacije i da naša BiH postane prepoznatljiva i po sportskoj radnoj kinologiji.
Video klipovi sa edukacija:
Autor: Hasan Mujakić