Banja Luka
Već petnaest godina gradi putujući spomenik u sjećanje na žrtve genocida u Srebrenici. Ove godine njen spomenik je došao u ovaj grad. Ona je Aida Šehović – Banjalučanka sa adresom u New Yorku.
Kako je nastala ideja spomenika “Što te nema”?
Ideja je nastala 2006. godine kada je bila prva postavka spomenika. Rodila se iz jedne priče žene iz Srebrenice koja je rekla kako joj suprug fali u trenucima kada pije kavu. Budući da sam gledala svoje roditelje kako uvijek piju kavu, mogla sam suosjećati s njenim gubitkom. Bila mi je želja pokušati nešto učiniti, poredati te fildžane i pomoći da se u njih naspe kava, da budu donirani i da simbolično predstavljaju osobu ubijenu u Srebrenici i da se njima oda počast na način da se napravi kava koja čeka i koja će ostati nepopijena.
Kakav je osjećaj biti u Srebrenici za 25. godišnjicu?
Plašila sam se doći ovdje jer sam imala osjećaj da dajem dvije sebe jer na ovome radim petnaest godina. Ono što vidim i doživljavam ovdje je pažnja i ljubav u smislu da vidim da fildžani dolaze kući, tj. na pravo mjesto. Osjećam se i ja kao kod kuće i ponosna sam što sam ovdje.
Na koji način se provodi projekt “Što te nema”? Je li se spomenik drugačije percipira u pojedinom gradu?
Spomenik “Što te nema” je svaki put bio pozvan na inicijativu dijaspore i međunarodne zajednice. Reakcije su različite u smislu direktne povezanosti sa Srebrenicom i Bosnom Hercegovinom. Ljepota tih razlika je da poslije deset, petnaest minuta su oni tu kao ljudi kojima je stalo da se oda počast i koji se žele zajedno suprotstaviti genocidu tako da te podijeljenosti između naroda brzo nestanu što je, po mojem mišljenju, najjači aspekt ovog projekta.
Kako se mladi mogu priključiti ovom projektu?
Pozvala bih sve mlade koji su zainteresirani da se priključe našoj globalnoj “Što te nema” zajednici jer će se ovaj projekt nastaviti. Moja je velika želja bila da mladi BiH postanu dio ovoga, da nam se jave i da nas prate preko društvenih mreža te da ih ovo potakne da stvore neke vlastite ideje. Ove godine naš tim volontera je smanjen zbog pandemije, no drago mi je da sudjeluju mladi iz cijele BiH.
Kako zamišljate budućnost projekta?
Nadam se da će projekt ostati u nekoj permanentnoj formi, ono što mi je želja je da kakva god to bude forma, da bude u Srebrenici i da ima neki interaktivan način te da zadrži tu nadu i tračak svjetlosti. Moja vizija je da izražava postojanje mogućnosti da možda živimo i probudimo se u svijetu u kojima nema masovnih zločina te da to ne bude ničija realnost.
Autor: Kristina Gadže