Mostar
Inga Kotlo, aktivistkinja iz Mostara, 2019. godine je angažirala svoj komšiluk za uređenje zapuštenog i bezsadržajnog bulevarskog dvorišta. Uskoro ovo dvorište se pretvara u ugodno i čisto mjesto za dijalog, druženje, kulturu, učenje, igru i sport. Volontersko aktiviranje je utjecalo na cijelo naselje otkrivši nove horizonte i smisleniji način učešća u društvenom životu. U kontinuiranim radnim akcijama sudjeluju građani i građanke svih uzrasta, a pogotovo do izražaja dolaze djeca koja su se u ovom procesu počela ponašati zaista odgovorno i ekološki osviješteno. Također je u dvorištu postavljen i urbani mobilijar za djecu, a glavni cilj je da ta lokacija postane učionica i družionica na otvorenom.
Kako se rodila ideja o Komšiluku iz snova – Bulevaru prijateljstva Mostar i što te najviše inspiriralo da se aktivno angažuješ oko te aktivističke priče?
Početkom 2019. godine bulevarsko dvorište, u samom centru grada Mostara, stajalo je zapušteno i bezsadržajno, skoro jednako kao i 20 godina ranije, kad sam ja dane svoga djetinjstva provodila u njemu. Tada sam saznala da djeca skupljaju novac da naprave stative za fudbal u dvorištu. Ta vijest me istovremeno rastužila i obradovala – rastužila jer je doslovno došlo do toga da djeca prose za svoje djetinjstvo, i obradovala jer su se, već u toj dobi, pokrenuli i nešto poduzeli da poboljšaju stanje. Upravo me to inspirisalo da svojim znanjem i iskustvom pomognem da ta djeca dobiju ljepše dvorište, kada ga već ja i moja generacija nismo imali. Uprkos svom poprilično gustom radnom rasporedu, odlučila sam volontirati – napisala sam projektni prijedlog pod nazivom „Bulevar prijateljstva“, aludirajući na adresu ulice u kojoj se dvorište nalazi (Bulevar narodne revolucije), i stav kojeg bi dvorište njegovalo (prijateljstvo prema sebi, svim živim bićima i uopće prirodi), a malu neformalnu grupu volontera/volonterki iza projekta nazvala „Komšiluk iz snova“ u nadi da će se naziv obistiniti. Nedugo zatim, inicijativu je prepoznao i malim grantom podržao USAID-ov projekt PRO-Budućnost, te je zahvaljujući njihovim sredstvima, a upornosti i trudu više desetina volontera/ki svih uzrasta, stanje u dvorištu u 2020. napokon je vidljivo drugačije.
Na koji način si uspjela da zainteresiraš komšije svih generacija da se zajednički aktivirate? Da li je bilo jednostavno okupiti ih sve da se praktički volonterski angažiraju za svoje naselje?
Volontersko aktiviranje za opće dobro je u pravilu spor proces sa visokim rizikom od neuspjeha, ali ga to nipošto ne čini uzaludnim. Komšije i komšinice sam, jednostavno, obavijestila o svom planu, i pozvala sve (uživo i putem društvenih mreža) da se pridruže volonterskoj inicijativi, u skladu sa svojim mogućnostima i raspoloživim vremenom. Kao rezultat toga, na našim dosadašnjim akcijama čišćenja bilo je između 30 i 50 veoma vrijednih učesnika/ca od najmlađe do najstarije dobi, što svakako nije malo, ali daleko od toga da je mnogo. Stoga, teško je reći da se radi o velikom uspjehu ali, istovremeno, nemoguće je reći da je u pitanju neuspjeh, pogotovo imajući na umu da je dvorište i mjesecima nakon posljednje akcije čišćenja vidljivo urednije nego je to bilo prije početka naših mjesečnih akcija u septembru 2019. godine.
S obzirom da proces uređenja naselja nije kratak i da zahtijeva jako puno energije oko organizacije, što je bio tebi najveći vjetar u leđa da održiš energiju, volju i entuzijazam?
Naprosto mi je dozlogrdilo da svaki dan gledam smeće po dvorištu, i djecu kako se satima druže u dvorištu nemajući gdje ni sjesti. Pošto mnogo putujem često se znam oduševiti divnim, a jednostavnim idejama iz gradskih dvorišta po Evropi. Mnoge od tih ideja bi se – bez većih ulaganja – mogle implementirati u sunčanom Mostaru sa ciljem uljepšavanja svakodnevnice i poboljšanja kvaliteta života naših sugrađana i sugrađanki svih uzrasta. Ta lijepa zamišljena, a dostižna slika je ono što održava moju energiju i entuzijazam.
Kako mi kao pojedinci možemo da utječemo na svoje okruženje i donošenje pozitivnih promjena? Da li su ljudi svjesni da mogu utjecati na male promjene u svojoj zajednici?
Lično smatram da možemo svojim primjerom utjecati na najbliže okruženje. Naprimjer, ja zasigurno znam da sam svojim primjerom pozitivno utjecala na desetine bliskih osoba koje su makar ponešto od sitnih konstruktivnih stvari (povremeno volontiranje, akcije čišćenja, briga o biljkama i životinjama na ulici, reagovanje na neke uočene nepravilnosti itd.) počele ozbiljnije shvatati i obavljati. Također, neke od stvari koje ja radim inspirisane su upravo drugim osobama koje su mi svojim primjerom otkrile nove horizonte i pokazale bolji i smisleniji način učešća u društvenom životu. To je sasvim dovoljno za malu promjenu u svojoj zajednici. Što se tiče svijesti o utjecaju pojedinca/ke, mislim da treba raditi na njenom jačanju kroz dijeljenje pozitivnih priča o vlastitim i tuđim dobrim i društveno korisnim djelima na mikro-nivou. Stoga mi se „Mi o nama“ i slične inicijative čine kao sjajna prilika i izvor dodatne inspiracije i ideja o tome kako biti dio rješenja, a ne dio problema, te kako doprinijeti razvoju sebe i svoje zajednice.
Koliko je važno da se građani i građanke bave javnim prostorom i kako ti gledaš na javni prostor grada?
Javni prostor treba da je ugodno, čisto i sigurno mjesto za dijalog, druženje, kulturu, učenje, igru i sport koje je otvoreno i pristupačno svima bez obzira na dob, spol ili druge identitetske predznake, i koje kao takvo, treba da potiče izgradnju zajedništva i unapređuje kvalitet života u gradu. Stoga, smatram da je vrlo važno da se kreiranjem i uređenjem javnog prostora aktivno i kontinuirano bave građani i građanke svih uzrasta.
Važnost dvorišta u neposrednom komšiluku, pogotovo za stanar(k)e stambenih zgrada, jasno se pokazala tokom trajanja restriktivnih mjera uzrokovanih COVID-19 pandemijom. Grupa roditelja male djece iz komšiluka je u više navrata izjavila da im je novouređeni dio dvorišta neopisivo mnogo značio. Naime, početkom marta 2020., neposredno prije proglašenja restriktivnih mjera, uspjeli smo u dvorište postaviti nekoliko komada urbanog mobilijara (klupe, tobogan, ljuljačke, klackalicu), što je djeci iz okolnih zgrada bila jedina mogućnost za igru i tjelesnu aktivnost ovog proljeća.
S obzirom da si jako puno radila s djecom na realiziranju Bulevara prijateljstva, da li si zamijetila neke promjene kod njih i da li si uspjela da im utječeš na svijest i educiraš ih kako mogu da budu aktivni mali građani?
Sretna sam što mogu da potvrdno odgovorim na to pitanje! Često istaknem grupicu od 15-tak djece koji redovno učestvuju u našim akcijama i druženjima, ali i koji se i mimo akcija ponašaju dosta zrelo, odgovorno i ekološki osviješteno. Oni mogu i treba da budu uzor drugima – kako djeci, tako i odraslima. Naprimjer, tokom jedne od naših akcija čišćenja, odrasla osoba je iz stana na prizemlju kroz prozor bacila plastičnu bocu pred tu vrijednu ekipicu. A oni su napravili vrhunski potez tako što su, mirno i ljubazno, osobi N bačenu bocu vratile na prozor.
Također, u više navrata su opominjali svoje vršnjake i vršnjakinje koji i dalju bacaju otpad izvan korpi, kao i dolazili sa idejama o tome šta bi se još moglo napraviti u dvorištu (od novih akcija čišćenja, pa do pravljenja mobilijara i igara, ali i kućica i hranilica za dvorišne životinjice). Zaista se radujem praćenju njihovog daljeg razvoja kao aktivnih malih građana/građanki i, nadam se, ostvarenja njihovih malih i velikih ideja za dvorište.
Kakvi su planovi za budućnost? Što sve još možemo očekivati na Bulevaru prijateljstva?
COVID-19 pandemija pomrsila je planove koje smo imali za proljeće/ljeto 2020. godine: zajedničko oslikavanje dvorišta te sadnja biljaka, prije završnog projektnog događaja „Festival mira i prijateljstva“. Još smišljamo na koji način uspješno i bezbjedno implementirati preostale edukativne i zabavne radionice – da li uživo ili online – ali, čim donesemo odluku, obavijestit ćemo sve zainteresovane putem naše Facebook stranice „Bulevar prijateljstva – Mostar“ i Instagram profila bulevar.prijateljstva. Nakon toga, kormilo prepuštamo upravo mlađoj ekipi koja će, nadamo se, biti dovoljno osnažena i motivisana da nastavi smišljati i organizovati sadržaje za druženje, nauku, kulturu i sport na otvorenom. U međuvremenu, za sreću je sasvim dovoljna i činjenica da su zvukovi koji dolaze iz dvorišta sada bitno drugačiji – ubjedljivo dominira smijeh i prijateljski uzvici.
Autorka: Marina Đapić