Sarajevo
„I sama sam odrastala baveći se raznim ‘outdoor’ aktivnostima, a onda sam bogatstvo i ljepotu takvog stila života poželjela podijeliti sa drugima“ – počela je svoju priču Tanja Đozo, koordinatorica rekreativnih aktivnosti pri Konjičkom centru Pegasos.
Smještena nedaleko od Sarajeva, oaza mira i adrenalina, brojnim mališanima već nekoliko godina pruža nezaboravna iskustva tokom zimskih i ljetnih raspusta. Od jahanja, planinarenja i alpinizma koji su redovne aktivnosti bez obzira na godišnje doba, te skijanja zimi – Konjičko rekreativni centar Pegasos nastoji udaljiti djevojčice i dječake od mobitela, kompjuterskih igrica i televizije te ih istovremeno približiti kako prirodi, tako i jedne dugima.
Kako ste došli na ideju da povežete skijanje, jahanje, planinarenje i od toga napravite djeci zanimljive i nezaboravne dane tokom školskih raspusta?
Sve je počelo od toga da sam i sama provodila mnogo vremena baveći se outdoor aktivnostima. Skijanje, planinarenje, penjanje, a kasnije i jahanje su bili hobiji koji su meni mnogo obogatili život. Nakon toga sam sa Selverom Ajlurahi počela raditi školu skijanja, a u nedostatku snijega, da bi mališane zadržali na čistom zraku organizirali smo im planinarenje i alpinizam. Kasnije udružujemo snage sa Senadom Pekarić Muratović, instruktoricom terapijskog jahanja, nakon čega u zimske kampove uvodimo i jahanje. Kampove smo pravili na Bjelašnici, u planinarskom domu Bijele vode. Djeci je to bio pravi doživljaj, život u planinskim uslovima gdje u domu nije bilo struje, a voda je bila ledena. Konje smo dovozili u prikolici. Te prve godine pamtimo po učestalim sniježnim padavinama, tako da je lopatanje i čišćenje snijega, da bi postavili prikolicu i šator za konje, bio neizbježan dio posla. U jednoj smjeni je boravilo oko dvadeset mališana kojima je dan počinjao oko 7h ujutro. Ustajanje, doručak i priprema za skijanje, jahanje ili planinarenje- ovisno o vremenskim uslovima i rasporedu koji smo imali za određeni dan. U večernjim satima, kada se upali agregat, za učesnike kampa u domu smo organizirali čitav niz aktivnosti kao što su čvorologija, prva pomoć, glumačke radionice i slično. Kada smo radili prve kampove, djeca još uvijek nisu bila ovisna o telefonima, kao na primjer danas, i prilično su se lijepo uklapala u život na planini. Imali djevojčice i dječake različitih uzrasta, od šest do šesnaest godina, i svi su se lijepo družili i pokazivali veliki interes za boravak u planini kao i sportove i aktivnosti koje smo za njih organizirali. Godinama su nam dolazili isti kandidati željni novih znanja i druženja, što nas je motivisalo da nakon zimskih počnemo praviti i ljetne kampove. Planinarenje, jahanje, alpinizam za mališane su postajali sve interesantniji, tako da su nam sve češće dolazile i organizirane grupe iz vrtića i produženih boravaka.
Od kampova koje ste radili u planinarskim domovima, danas ste „narasli“ do „Pegasosa“ koji raspolaže vlastitim kapacitetima za smještaj i rekreaciju. Da li je bilo teško postići reputaciju koju danas imate?
Posao nam je rastao polako, a sa njim smo rasli i mi. U početku smo sve radili sami, od brige o konjima do uređenja prostora za aktivnosti sa mališanima. Kada su časovi jahanja počinjali u 8h ujutro, konji su morali bar sat vremena ranije dobiti doručak, a dok oni jedu pripremali smo sve što je potrebno za naše goste. Tokom zimskog perioda, trebalo je očistiti snijeg, upaliti grijanje i generalno prostor učiniti spremnim za realizaciju planiranih aktivnosti. Treninzi su trajali po čitav dan, a nakon toga opet pospremanje, večera za konje pa tek onda kući. Tempo je bio takav da smo radni dan počinjali oko 6h ujutro, a završavali u 20h ili kasnije. U početku je Pegasos imao samo štale sa konjima i tu smo planirali časove jahanja, a sve ostale aktivnosti smo realizirali na okolnim planinama. Danas nam je dosta lakše, imamo i radnike koji se brinu o održavanju konja i štala u kojima oni borave. Naporan i predan rad rezultirali su time da je interes za naše kampove je postajao sve veći. Paralelno je rasla i naša kreativnost u cilju što bolje ponude. Prostor gdje sada održavamo većinu aktivnosti naših kampova postepeno smo uređivali, tako da sada imamo i kuću gdje djeca spavaju, štale sa 16 konja i prostranstvo sa prelijepim pogledom na Sarajevo gdje naši gosti imaju priliku baviti se različitim outdoor sportovima.
Koliko je djevojčica i dječaka prošlo kroz Pegasos kampove?
Ljeti nam kroz kampove po sezoni prođe oko dvije stotine mališana, dok je zimi taj broj malo manji jer imamo i manji broj dana. Obično zimi imamo četiri smjene gdje u jednoj ima oko dvadesetak polaznika. Ljeti djeca dolaze ili u kampove gdje borave po pet dana ili na jednodnevne izlete. Cilj nam je djecu odvojiti od mobitela, televizije i kompjuterskih igrica, te da za vrijeme boravka u Pegasosu budu što više konektovana sa prirodom i jedni sa drugima. Sve naše aktivnosti su usmjerene na to da se djeca, u skladu sa svojim uzrastom, osamostale, steknu samopouzdanje, nova prijateljstva i vještine. U ljetnim kampovima glavna aktivnost je jahanje, ali pored toga polaznici se zabave i kroz izlete na planinu, sportsko penjanje i čitav niz radionica kao što su prva pomoć, čvorologija, opasnosti u planini, umjetničke radionice koje služe kao odmor, jogu, karate….svaki dan im je popunjen različitim aktivnostima koje se smjenjuju od doručka do večere.
Dan započinjemo tako što svi zajedno prvo idemo nahraniti i pozdraviti konje. To im je, mogu slobodno reći, i najdraža aktivnost. Svi se raduju tom ustajanju i trčanju do štala gdje svako ima svog „najdražeg“ konja kojeg jedva čekaju da obiđu i nahrane. Posao koji radimo zahtijeva mnogo ljubavi i odgovornosti kako prema mališanima koji nam dolaze, tako i prema prirodi i životinjama koji su sastavni dio naše svakodnevnice. Drago nam je da imamo prliku svoja znanja i iskustva prenijeti na mlađe generacije u nadi da će im život učiniti bogatijim i ljepšim.
Autorica: Tanja Cerić