Sarajevo
U kreativnom kutku svoje sobe, Nežla Adilagić se igra bojama i tačkicama dajući tako jedinstven izgled narukvicama, naušnicama, ogrlicama, vaznama, šoljicama i svemu što joj zapadne za oko da bi moglo biti ukrašeno.
Tehniku tačkanja akrilnim bojama otkrila je na Fejsbuku i automatski se pronašla u njoj.
Kaže da ovakva vrsta umjetnosti savršeno odgovara njenom karakteru, da je odmara i čini sretnom. Inspiraciju pronalazi svuda oko sebe. Rado gleda i radove svjetski poznatih kreativaca, ali se trudi biti drugačija i pokazati originalnost u svakom uzorku koji napravi.
Ova tehnika potiče od Aboridžana iz Australije koji su tačke koristili za prepričavanje legendi i prikrivanje tajnih simbola. Aboridžanska kultura stara je oko 50.000 godina, a njihova tehnika slikanja 70-ih godina prošlog vijeka postala je popularna širom svijeta. Svoju kolekciju tačkastih asesoara, ova kreativka proširila je ukrasnim lampama koje pravi od tikve. I lampice imaju prepoznatljivi tačkasti stil. Kako bi sebi olakšala izradu svjetiljki planira revitalizirati uzgoj tikve sudovnjače.
Svoj hobi Nežla je brendilara pod nazivom Dots rukotvorine. Njeni radovi za kratko vrijeme su prepoznati širom BiH, a iskustva i ideje rado dijeli sa drugim zaljubljenicima u ovu tehniku.
Kako ste došli na ideju da se počnete baviti tačkanjem akrilnim bojama?
Kažu da duša umjetnika nikada ne može ostati skrivena. Ja možda nisam umjetnik, ali kreativac jesam. Od malih nogu sam imala sklonost prema umjetnosti, to mi je ostala kao neostvarena želja iz djetinjstva. Pratila sam radove svjetskih kreativaca i tako na facebook-u pronašla australsku umjetnicu koja radi oslikavanje kamena oblutka tehnikom tačkanja. Mandele koje je radila izgledale su životopisno i imale 3D efekat. Svidjelo mi se toliko da sam i sama počela tačkati. Prateći tutorijale koje sam pronalazila, savladala sam tehniku koju sam vježbom tokom vremena i usavršila. Prije tri godine istačkala sam prvi kamenčić i od tada iz dana u dan tačkam sve više. Nakon kamenčića, tačkice su se proširile i na nakit, kutije, vazne, a u posljednje vrijeme ih radim i na šoljicama.
Kako izgleda vaš hobi i koliko vremena zahtijeva?
Tehnika je super zahvalna. Može se raditi s’ njom šta god se želi, ali je sam proces tačkanja jako spor. Za svaku tačku potrebno je alat umočiti u boju, pa smirite ruku i spustite na površinu da napravite tačku. I tako tačku do tačke dok ne dobijete zamišljeni dezen. Malo me podsjeća na vez, samo što se ovdje mora paziti da tačka ostane na mjestu gdje je spustite i voditi računa da imate odgovarajuću gustinu boje. U početku sam za tačkanje koristila šta god sam mislila da može poslužiti, od štapića za uši, gumice na vrhu olovke, čačkalice, igle, kista ….a onda sam pronašla alat izrađen za ovu tehniku i naručila ga. Sve svoje dezene radim slobodnom rukom, bez šablona. Najčešće koristim prirodne materijale. Prefarbam ih akrilnom bojom, tačkam željeni dezen i na kraju lakiram akrilnim lakom. Zakrivljene površine uzimaju više vremena, predmet se mora vodoravno držati kako se tačka ne bi razmazala. Za keramičke šolje koristim boje za staklo i porculan, poslije oslikavanja ih pečem u rerni kako bi boja ostala postojana. Ne mogu se mašinski prati, ali ručno mogu bez problema.
Od spontanog hobija prije tri godine, danas ste došli do brenda čiju ponudu iz dana u dan proširijete?
Kada sam se prepoznala u tačkanju, da me to ispunjava i čini sretnom, počela sam praviti poklone za rodbinu i prijatelje. Ubrzo nakon toga stizali su brojni upiti da li se unikati koje radim mogu naručiti. Oduševljena činjenicom da su moji radovi postali prepoznatljivi i traženi, tačkala sam još više i poželjela brendirati svoje kreacije. Tako su nastale Dots rukotvorine koje danas na facebuku imaju oko 10.000, a na instagramu oko 3.000 pratilaca. Mogu reći da sam među prvima u BiH koji su se počeli baviti ovom tehnikom. Posljednjih godinu dana ima sve više zaljubljenika u tačkice nastale akrilnim bojama, a nekima od njih sam i sama prenijela svoja znanja i iskustva na radionicama koje sam organizirala. U svojoj ponudi, Dots rukotvorine su na početku imale nakit, magnet od kamena oblutka, torbe, print na slikarskom platnu dok je u posljednje vrijeme ta ponuda proširena vaznama i šoljicama, koje su sve više tražene.
Još jedan novitet postao je centar moje okupacije, a to su lampe od tikve. I to sam pronašla na facebooku. Istražila kako se izrađuju i napravila dvije. Najteže mi je bilo nabaviti tikve sudovnjače koje se koriste za izradu lampi. Tačkice su i na lampama glavni detalj, samo umjesto da ih nanosim bojom na tikvama ih bušim. Postupak se sastoji od nekoliko faza. Potrebno je prvo osušiti tikvu sudovnjaču, a zatim je očistiti. Onda slijedi bušenje, tj pravljenje tačkica do željenih dezena. Na kraju se doda stalak i lampa je gotova. Tikve sudovnjača su se prije koristile za izradu posuda za vodu i mlijeko, a djeca su ih koristila da uče plivati. Obzirom da je sve teže nabaviti tikve sudovnjače, odlučila sam ih posijati i tako revitalizirati njihov uzgoj.
Fotografije: privatni album
Autorica: Tanja Cerić