Travnik

Bavim se slackliningom već sedam godina, ali prije toga sam puno više bio uključen u alpinizam i penjanje, kao i paraglajding. Od instruktora paraglajdinga iz Francuske dobio sam prvu opremu za slacklining, te prvo počinjem vježbati sam u gradskom parku. Kako se u tom parku uvijek nalaze djeca, u njima se također probudila želja da probaju kako je to hodati po zategnutom užetu između dva drveta. Trudio sam se što više zainteresovati djecu i približiti ih tome, te sam počeo praviti mini-radionice za njih.

S obzirom na to da je grad Lajpcig partner s Travnikom, zanimalo me da li kod njih postoji grupa ljudi koja se ovime bavi i krenuo istraživati, te saznao da postoje. Našao sam njihovu stranicu, kontaktirao sam ih i pitao da li bi bili raspoloženi za suradnju. Prošle godine su prvi put došli u septembru kako bi upoznali naš grad i dogovorili dalje aktivnosti, a u sklopu njihove posjete održali smo još par radionica za djecu.

Ove godine htjeli smo uraditi nešto veće i zanimljivije. S pripremama smo morali početi čak četiri mjeseca ranije. Potrebna je bila papirologija, za koju ni neki općinski radnici nisu znali da postoji. Morao sam naći prave zgrade, dobiti odobrenja stanara, spremiti sve kako bi prošlo što sigurnije itd. Sve u svemu, bilo je potrebno dosta truda i rada, ali uspjeli smo organizovati sve do kraja kako treba. Tako je prvi put u cijeloj BiH napravljen slacklining preko zgrada. Poslije toga smo otišli na Vlašić gdje smo proveli dva dana s klubom iz Lajpciga, te ljudima iz Bugojna i Sarajeva, hodajući iznad vodopada Ugrić.

S obzirom na to da sam položio obuku za slackline instruktora u Banjoj Luci za C kategoriju, nastaviću definitivno praviti male radionice za djecu. Cilj mi je s ostatkom ekipe u BiH, koja se bavi ovime, da što više promovišemo slacklining po gradovima i zainteresujemo ljude za to. Srebrenik je bio jedan od gradova od kojih sam odmah, među ostalima, dobio poziv da idem na druženje, tako da smo tamo napravili četiri radionice, imali muziku u parku i polako počeli širiti slackline „community“ u našoj državi. Zaista se nadam da će kroz par godina dosta porasti broj ljudi koji se bave ovim, jer nas trenutno ima tek 10-15 u cijeloj BiH.

Također, sljedeće godine opet planiramo par događaja s klubom iz Lajpciga. Tačna dešavanja i aktivnosti još uvijek ne znam, ali će biti isto, ako ne i bolje, kao i aktivnosti koje smo imali ove godine.

Priču pripremila: Mia Tučić