Goražde
Moje ime je Alija Ćurovac, rodom sam iz malog grada Goražda na rijeci Drini. Doživjela sam životnu nepravdu, kao mlada djevojka s dvadeset godina ostala sam bez lijeve ruke, koju su mi ljekari greškom amputirali. Posebnu ljubav gajim prema šivenju tkanine i odjeće.
Razlog zbog kojeg sam se počela baviti šivenjem jeste moja želja da ostavim iza sebe nešto svojoj djeci i unučadima. Ne želim da me gledaju sa sažaljenjem, da me se srame ili da se ja osjećam manje vrijednom, pogotovo zato što me život od rođenja nije mazio. Iako mi treba više vremena za jednu bluzu ili haljinu potrudim se da se svidi mojim unučadima.
Često mi zna biti teško i pojave se bolovi, tada moram prestati s radom, ali, unatoč svemu, suze nikada nisu imale posebno mjesto u mom životu i ne želim da ih moja djeca vide ili osjete. Često mi kažu da imam duh prave nesalomive ratnice, jer nikada me niko nije čuo da se žalim ili kukam, a kada bi došlo do toga ostalo bi među moja četiri zida.
Okolina često zna biti okrutna prema drugačijima i baš zbog toga se trudim i pokazujem da nije sve toliko loše i da za sreću treba malo. Moj trud i rad posvećujem svojoj porodici i dok god budem u mogućnosti bit ću njihov uzor i borac.
Nikada nisam odustala nakon životnih padova, izazova ili problema i dan-danas ne odustajem. Uvijek govorim da treba biti uporan, istrajan, čistog i dobrog srca, tj. da nas naša djela naprave velikim čovjekom vrijednog pomena. Potrebno je darovati ljubav i dobrotu jer će nam se to vratiti i kad-tad pokucati na naša vrata.
Priču pripremila: Anesa Čutuna