Velika Kladuša
Osnovnu i srednju školu za fizioterapeutsku tehničarku završila je u Centru za slijepa i slabovidna lica u Sarajevu. Zbog neprilagođenosti nastave za studente sa teškoćama prekinula je studij engleskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
U konsultaciji sa roditeljima vratila se svom srednjoškolskom usmjerenju, te je nakon pripravničkog staža i državnog ispita stekla licencu za fiziterapeutkinju.
Nakon toga Delila Veladžić se zajedno sa roditeljima vratila u Veliku Kladušu te otvorila masažni studio „Lilly“.
Otkud ideja za masažni studio „Lilly“?
Odkako sam završila srednju školu, razmišljala sam o tome kako bi bilo da imam salon za masažu. Nisam to odmah realizovala, jer sam dvije godine išla na fakultet. U to vrijeme, uslovi su bili neprilagođeni i, nažalost, nisam nastavila. U konsultaciji sa roditeljima, odlučila sam da završim pripravnički staž, položim državni ispit i steknem licencu za rad. Sve sam to završila u Sarajevu. Nažalost, iz Sarajeva sam se sa roditeljima vratila prije tri godine. Studio za masažu „Lilly“ sam otvorila 2019. godine, te je od tog dana moj studio ugostio i pružio usluge klijentima razne starosne dobi. Nudimo medicinsku masažu, medicinsku masažu leđa ili cijelog tijela, opuštajuću masažu, te od nedavno i anti-age masažu lica i vrata.
Kada kažeš „nažalost“ zbog povratka, da li se to odnosi na okolnosti sa kojima si se susrela pri povratku u manju sredinu, tj. Veliku Kladušu?
Činjenica jeste da je Velika Kladuša manja sredina. Pod time “nažalost” mislim sve ono što sam imala u Sarajevu, jer sam tamo provela praktično cijeli život, te stekla prijatelje, dok ovdje prijatelja nemam. Manja sredina – manja perspektiva za život, a veća sredina – veće mogućnosti. Kao i na početku, i dan danas s’ jedne strane imam osjećaj da sredina ima predrasude. Kad sa roditeljima šetam gradom, uz pomoć bijelog štapa, imam osjećaj da me svi gledaju kao da sam vanzemaljac.
Kakve su bile reakcije okoline pri otvaranju masažnog studija?
Reakcije klijenata na moj posao su stvarno pozitivne. Hvala Bogu, svaki put izađu iz studija zadovoljni. Mnogo klijenata zna da sam slijepa, a ovi koji ne znaju i te kako se iznenade, ali nikad ne bude problema.
Također, za dobar i uspješan studio zasluženi su i moji roditelji koji mi mnogo pomažu.
Da li si imala podršku institucija?
Kroz školovanje, a kasnije i kroz poduzeništvo sam imala glavnu podršku roditelja uz čiju sam pomoć prevazišla i poteškoće pri otvaranju salona. Da nije njih, ja danas ne bi bila ovo što jesam. No, nisu jedina podrška. Pored njih, tu su članovi šire porodice, te dvoje mojih najboljih prijatelja.
Sa kakvim se izazovima danas susrećeš u periodu pandemije coronavirusa?
Rad salona za vrijeme pandemije coronavirusa je sam po sebi izazov. Najveći izazov je taj da li ću uspjeti stići platiti sve obaveze. Teško jeste, ali se može, jer borba je cijeli život. Promjene u radu za vrijeme pandemije su vidljive, u smislu da je manje dijaspore, samim tim manje je posla. Zadnjih par dana, za vrijeme praznika i godišnjih odmora, situacija je nešto bolja.
Koja bi tvoja poruka bila za mlade? Šta je tvoja motivacija?
Motivaciju tražim u tome da radim na sebi. Svakim danom govorim sebi: „Delila, ti to možeš, hoćeš, želiš i moraš“.
Poruka za moje vršnjake: „Borite se, nikad ne odustajte, tražite sreću i snagu u sitnicama i malim stvarima.“
Autor: Mirnes Ćerimović