Sarajevo
Vladimir Grabovac je kao dvadesettrogodišnjak neplanski ušao u posao kao „osoba na papiru“ da bi poslije, kroz nevjerovatne preduzetničke sposobnosti za koje nije ni znao da posjeduje, preuzeo firmu, restruktuirao poslovanje i, kroz zadnjih 10 godina rada izgradio prepoznatljiv brend proizvoda koji su poznati u cijeloj Bosni i Hercegovini. Biona je danas poznata svima koji se okreću zdravoj ishrani, u svojoj paleti imaju 65 proizvoda, dok je 25 proizvoda u potpunosti “Made in BiH”.
Da li je ideja za Bionu došla planirano ili ne?
Ideja se desila neplanirano. Počeo sam da radim u Bioni na nagovor prijatelja, kao radnik. Biona je postojala kao strana firma koju su vodila dvojica mojih prijatelja, jedan iz Srbije i jedan iz Makedonije. Ja sam u to vrijeme radio na radiju, bavio sam se produkcijom i oni su me ubacili u tu priču da budem „čisto na papiru“. Međutim, vrlo brzo sam zagrizao mamac, ali su oni nakon nekoliko godina odlučili da zatvore firmu jer je koncept koji je 2005. pokrenut bio teško održiv zbog specifičnog asortimana robe. Odlučio sam sa tadašnjom suprugom i još jednim prijateljem da otkupimo taj biznis. Shvatio sam da bi mogli da se drugačije orijentišemo i restruktuiramo poslovanje i da pokrenemo proizvodnju. I to baš proizvodnju proizvoda od soje, koje je na našem tržištu tada bilo vrlo malo, iz uvoza. Sada, 15 godina poslije, da li na moju sreću ili nesreću, nisam bio svjestan razmjera toga. Ali, kada sam već uletio u tu priču, radio sam ono u čemu mislim da sam najbolji – vadio sam se. Sve je bilo empirijski, na vlastitoj koži, bez ikakvih znanja iz tehnologije proizvodnje, ekonomije, prodaje, distribucije logistike… Mogu da kažem da je Biona sada ozbiljna proizvodnja zdrave hrane.
U kojem momentu si prepoznao da je potrebno napraviti taj korak, koji je najteži, ali i najvažniji?
Vidio sam priliku u deficitarnosti tržišta, ali i priliku da je jako teško uvesti malu količinu jer imaš malu potražnju. I taj prostor između malog tržišta i deficitarnosti proizvoda za to malo tržište sam prepoznao kao priliku da pokrenem vlastitu proizvodnju jer možeš optimizirati zalihe i procese i tako se prilagoditi takvom tržištu. To je ključni momenat, ali ja ne moslim da je to najteži korak.
Koji je najteži korak?
Ne odustati. Svi mi možemo sjesti i namaštati šta hoćemo, to je lako. I registrovati firmu je lako, a nije teško ni naći početni kapital. No, potrebno je taj kapital održati i nastaviti sa razvojem. I ja sam tu prepoznao svoje preduzetničke sposobnosti.
Koji je najveći izazov sa kojim se susrećeš konstantno?
Zatvoreni lanac prodaje i problem u tokovima gotovine. Uvijek nedostaje neka karika: kupovine sirovina, naplaćivanja i slično. Ti ne platiš na vrijeme jer tebi neko nije platio i onda generišeš jedan potpuno novi proces u firmi, zatvaranja tog potraživanja i duga. To jako puno usporava proces i otežava generalno poslovanje u Bosni i Hercegovini. I to je slučaj sa 95% firmi u realnom sektoru.
Šta se nalazi u Vašoj ponudi što je specifično?
To su proizvodi od soje. To nisu proizvodi koji nama plaćaju račune već su proizvodi koji nam otvaraju vrata. S’ tim proizvodima smo „ušli“ u velike lance prodavnica jer oni nisu imali zastupljen taj asortiman i onda smo vremenom, kako je kategorija zdrave hrane rasla, a samim tim i police u supermarketima, i na njihov upit i na naše prijedloge smo pravili nove proizvode. Od mljevenih sjemenki do zdravih doručaka, gotovih, brzih smjesa.
Od 65 proizvoda koje nudite da li ima jedan koji bi izdvojio i preporučio svima da probaju?
Preporučio bih svima našu smjesu za falafel.
Autorica: Imrana Kapetanović