Sarajevo
U akvarijumu Emina Šunje ima devet daždevnjaka i koristi ih za istraživanja jer imaju zanimljivu biologiju. Ova biologinja i asistentica na Prirodno matematičkom fakultetu u Sarajevu, iako ima tek 33 godine, već je i doktorica nauka.
“Surviving in isolation: Alpine Salamander” – naslov je doktorske teze koja je Emini Šunje donijela treću nagradu na takmičenju „3 Minute Thesis“ za Ph.D studente 2020.
Učesnici su imali zadatak da u tri minute nestručnoj publici prenesu značaj svog istraživanja. Emina je pričala, naravno, o daždevnjacima koji su ugrožena vrsta.
Šta vas je zaintrigiralo kod daždevnjaka pa ste odlučili „zaviriti“ u njihov život?
Zanimljiva su vrsta jer posjeduju mehanizme preživljavanja koji su im omogućili da milionima godina opstanu na zemlji. Daždevnjaci su izolirane populacije. U svijetu naseljavaju alpski i dinarski region, a u Bosni i Hercegovini ih ima na Prenju i Čvrsnici. Postoji nalaz o njihovom postojanju i na Treskavici ali još nije potvrđen. Na Orjenu su otkriveni 2018. godine, do tada se nije znalo da ih i tamo ima. Za istraživanje su interesantni jer su glacijalni relikti. Preživjeli su ledeno doba i hladno su adaptirana vrsta. Imaju zanimljivu biologiju. Ženke su trudne sa četiri godine i rađaju žive mlade. Posjeduju sposobnost regeneracije svih dijelova tijela izuzev centralnog nervnog sistema. Otrovni su i njihovi toksini imaju antimikrobno djelovanje. Hrane se svim što ispuže pred njih, a iz stijena u kojima žive izlaze samo navečer.
Kažete da su biološki mehanizmi koje posjeduju daždevnjaci tajnoviti i zanimljivi, ali da nema mnogo istraživanja o njima. Koji su razlozi?
Malo ko ih proučava jer žive na nepristupačnim predjelima, pogotovo ovdje na dinarskom području. Meni je do terena na Prenju trebalo tri do pet sati hoda u konstantnom usponu. Žive u pukotinama stijena. Čitav taj dinarski lanac planina od Gorskog Kotara do Prokletija je šupalj krš, oni se zavuku u te pukotine i večinu svog života provode pod zemljom. Izlaze samo noću da se hrane. Daždevnjaci koje sam koristila za istraživanje su sa Čvrsnice i iz Gorskog Kotara. Izlazila sam na teren u 2h ujtro i nalazila ih. Proučavala sam mehanizme lokalne adaptacije na sredinu i da li imaju potencijala da se adaptiraju. Ovi sa Čvrsnice žive na suhom, naseljavaju prostor manje vlažnosti pa su i izdržljiviji na isparavanje. Za razliku od njih, uzorci iz Gorskog Kotara koji naseljavaju šumsku vlažniju sredinu, slabije su izdržljivosti i voda im isparava puno brže. Zaključak istraživanja je da imaju potencijala i da se dobro adaptiraju.
Daždevnjaci spadaju u ugrožene vrste. Koliko je i zašto otežan njihov opstanak, da li predstavljaju opasnost za čovjeka i kakav značaj imaju za nauku?
Ne predstavljaju opasnost za čovjeka. Ako bi istraživači došli do odgovora za kojima tragaju, mogli bi imati i pozitivan učinak. Ima nekoliko razloga zbog kojih daždevnjaci spadaju u ugrožene vrste. Jedan od njih je što mlade donose tek nakon četiri godine. Drugi razlog bi bio surovi uslovi prirode. Na visokim planinskim predjelima suočeni su sa oskudnom ishranom, dok su u šumskim uslovima česta hrana pticama i pacovima.
Svrake, sove i alpske čavke ih redovno love. Odvoje glavu u kojoj su toksini, skinu im kožu i hrane se njima. Dok u zatočeništvu mogu napuniti i četrdeset, u prirodi mogu opstati do dvadeset godina, mada je realno da dožive deset. Istraživačima su interesantni toksini koje luče i i regeneracijski procesi koje posjeduju. Dokazano je da imaju antimikrobno djelovanje jer ubijaju bakterije koje se za njih kače. Veliki interes privlači i njihov mehanizam za stvaranje novih ćelija i novih tkiva. Istraživanjima se nastoji otkriti koji se geni aktiviraju da bi pokrenuli proces regeneracije.
Autorica: Tanja Cerić