Bijeljina

Moje ime je Irena Stanišić, dolazim iz Bijeljine. Rođena sam 5. septembra 1995. godine. Završila sam gimnaziju „Filip Višnjić“ u Bijeljini, trenutno studiram psihologiju na Filozofskom fakultetu Istočno Sarajevo, Pale.

U toku svog školovanja pohađala sam brojne seminare, edukacije, konferencije koje su usko povezane s mojom strukom. Jedna od njih je i transakciona analiza u Sarajevu. Potom sam bila volonterka u Udruženju za prevenciju ovisnosti „NARKO-NE“, zatim sam volontirala u PRONI i sada sam polaznica obuke za mlade lidere, 14. generacije „Uči, misli i djeluj“, koju provodi Institut za razvoj mladih KULT u Sarajevu.

Moji prvi volonterski počeci bili su u Udruženju za prevenciju ovisnosti „NARKO-NE“, gdje sam jednom sedmično organizovala radionice za srednjoškolce u jednoj tehničkoj školi u Sarajevu. Moje zaduženje je bilo organizovati radionice prilagođene srednjoškolcima gdje smo se osvrtali na društvene probleme, na prevenciju ovisnosti. Dakle, pružali smo informacije o konzumiranju narkotika, pušenju nargile i slično. Moja kolegica i ja smo pomagale srednjoškolcima koji su imali probleme u učenju i to smo uspješno obavljale.

Uz pomoć nevladine organizacije „NARKO-NE“ imala sam priliku posjetiti Španiju i raditi na projektu EVS (Evropski Volonterski Servis) u jednom malom mjestu u Španiji, na krajnjem sjeverozapadu Pirinejskog poluotoka, u Galiciji. U Španiji sam radila kao psiholog u jednom dnevnom centru, radila sam s licima u staračkom domu, zatim sam pohađala kurs španjolskog jezika sa ženama iz Maroka, a poslije toga smo imali kampove za djecu uzrasta od četiri do 12 godina, gdje smo organizovali svakodnevne radionice. Poslije kampa za djecu imali smo svakodnevne radionice s djecom do 12 godina, gdje smo također radili na osposobljavanju djece predškolskog uzrasta.

Upoznala sam druge kulture, imala priliku za profesionalno usavršavanje sebe u struci psihologa tokom boravka u Španiji na volonterskom radu, gdje sam radila sa starijima, s djecom ometenom u razvoju, sa ženama migrantkinjama, kao i s njihovom djecom. Također, u sklopu ovog projekta putovala sam kroz Španiju, posjetila sam gradove Santander, Malu Grenadu, Barselonu gdje sam imala priliku upoznati ljude iz svih dijelova Evrope, sarađujem i radim s njima u oblasti ljudskih prava.

Po povratku iz Španije, nastavila sam putem aktivizma te postala aktivna, kako u svojoj lokalnoj zajednici, ali sam dobila i mnoge ponude da radim s ljudima širom regiona. Jedna od tih prilika jeste i obuka za mlade lidere „UMiD14“ (Uči, misli i djeluj – generacija 14), gdje sam dobila priliku da svakih mjesec dana prisustvujem modulima koji imaju različite teme, od ljudskih prava preko pisanja projekata i njihove realizacije, do javnog nastupa. Također, moja saradnja s ljudima i ličnostima iz bivše Jugoslavije je jako dobra. Bila sam na nekoliko kongresa u Skoplju i Zagrebu. Tema kongresa je bio „ERASMUS+“ projekt.

U svojoj lokalnoj zajednici sam postala aktivnija i jedna sam od volonterki u PRONI centru, gdje svakih mjesec dana također imamo module.

Ono što me potaklo da postanem aktivna članica svoje društvene zajednice je isprva bilo nedostatak prakse na mom fakultetu. Smatrala sam da nisam dovoljno kompetentna da počnem sutra da radim u oblasti za koju sam se obrazovala, te sam u potrazi za praksom pronašla Udruženje „NARKO-NE“, gdje su zapravo bili moji prvi koraci ka sticanju kompetencija za dalji rad u mojoj struci.

Smatram da će mi sva iskustva i kompetencije koje sam stekla tokom svog obrazovanja pomoći da postanem dobar psiholog koji će doprinijeti svojoj lokalnoj zajednici, ali i državi. Podržavam kampanju #nećudaidem, jer ne želim napustiti svoju domovinu. Želim da svojim znanjem i iskustvom doprinesem svom okruženju, odnosno zadržim svoje resurse unutar Bosne i Hercegovine.

Moja poruka mladima je da ne budu pasivni, da napuste svoju zonu komfora i da budu svjesni da se iskustva stiču tek kad se oslobodimo predrasuda i otvorimo svoje poglede ka upoznavanju drugog i drugačijeg.

Priču pripremila: Fahira Huskić