Priboj
Origami je tradicionalna japanska vještina savijanja lista papira ili kartona dok se ne dobije željeni model. Dvadesetdevetogodišnja Vesna Rikić, po struci građevinska inženjerka, još kao djevojčica zavoljela je origami. Iako je Vesnina pažnja na detaljima i izradi jednako izvanredna i mogla bi prerasti u profesiju, ona insistira na tome da to radi samo kao hobi.
Šta te je privuklo za interesovanje origami tehnike?
Kao djevojčica počela sam izrađivati neke jednostavne origami figure, to je bila samo igra. Uvijek se divim kako iz papira možete napraviti toliko različitih oblika. Kako je vrijeme prolazilo počeo sam istraživati i shvatiti da postoji toliko mogućnosti za izradu umjetnosti od papira kao što su 2D origami, 3D origami, kirigami, kusudama, skulpture od papira, itd. Sve su ove tehnike zanimljive i svaka od njih je umjetnost za sebe. Za mene … quilling je bio najzanimljiviji. Kad sam otkrila kviling (quilling) znala sam da ova tehnika upravo ono što sam tražila… Nešto tako jednostavno, ali tako izvanredno.
Šta je kviling (quilling) tehnika?
Kviling tehnika je savijanje i uvijanje papirnih tračica. One mogu biti različitih širina, od 3 do 7 mm. One se uvijaju, savijaju i lijepe jedne za drugu. Mogu da se prave različliti oblici, 3D figure, čestitike ili slike. Mogu biti jednostavnije, ima nekih koje mogu završiti za par dana, do onih koje treba mjesec, dva. Zavisi i koliko ja imam vremene a zavisi i od motiva.
Opišite svoj postupak (Kako se to radi? Koje vrste materijala koristite?)
U mojoj zemlji kviling (quilling) uopće nije popularan, nigdje se ne može kupiti papir za kviling (quilling) ili alate za kviling (quilling), zato uglavnom improviziram i pokušavam raditi s onim što mogu pronaći. Kao bazu koristim ploču s umjetničkim platnima različitih veličina, zavisno o mojoj slici.
Kad pronađem ili zamislim neku sliku koju želim raditi, prije svega napravim skicu ili je nacrtam na platnu. Nakon što odaberem papir (boju), režem ga (koristim trake od 5 mm), a zatim ih odmah počnem navijati ili zalijepiti. Koristim ljepilo za drvo i papir na bazi vode; nakon što se osuši postaje proziran. Ali tek kad je sve spremno mogu započeti sa svojim radom. I naravno, uz dobru muziku u pozadini rad napreduje bolje.
Kako biraš svoje ideje? Na čemu trenutno radiš?
Slike koje stvaram u potpunosti su moj izbor i u njima možete prepoznati stvari koje najviše volim. Ponekad kad mi se svidi neka slika, kopiram je u tehnici kviling (quilling), a ponekad to prepuštam vlastitoj mašti i osjećajima. Mislim da za umjetnika ne postoji pravo vrijeme za stvaranje, on uvijek stvara – kada je sretan ili kada je tužan. Umetnici kroz svoja dela izražavaju svoja osećanja. Trenutno radim i pripremam puno slika. Inspiracija nikada nije bio moj problem; okruženi smo mnogim sjajnim stvarima, ljudima, prirodom i bojama … već sam izabrala nekoliko slika na kojima ću raditi i one će biti tople i šarene. Videćemo u kom smjeru će me odvesti moja igra. Kao što jedan naš poznati pisac i dobitnik Nobelove nagrade Ivo Andrić kaže: „Umjetnost je slična životu: Izgleda kao igra, ali u stvari je ozbiljna kao pakao; i toliko ozbiljna ako više liči na igru.”
Imaš li omiljenog umjetnika ili pokret u istoriji umjetnosti?
Svaki pokret u umjetnosti je na svoj način lijep … Što se tiče umjetnika, naravno – Vincent van Gogh. Volim njegovu plavu i žutu boju, njegove pejzaže, suncokrete, nebo i način na koji je prikazao zvijezde … magično.
Autor: Mitar Simikić