Visoko
Svako jutro ona obuče čizme, bere maline, vrca med, pravi četiri vrste likera i dvije rakije, sve pakuje, lijepi etikete i dostavlja. Ovo je priča o Kraljici iz Visokog.
Sabina Krivdić, bivša novinarka, je pčelarka i prva žena vlasnica kraft destilerije u Bosni i Hercegovini. Njen brend pod nazivom „Kraljica“, u samo nekoliko godina postojanja, nagrađen je preko 20 puta u regionu. Početkom ovog mjeseca zaokružila je cijelu priču i otvorila „Medeni dućan“ u Visokom. Proizvodi med, likere i rakiju. Sve je krenulo spontano, od želje da “pobjegne” u prirodu i odmara se uz neku aktivnost.
Kako je nastala „Kraljica“?
Sve je išlo spontano. Htjela sam sa porodicom da pobjegnem u prirodu, da radimo i da se tako odmaramo. Tada sam radila kao novinarka i vidjela sam poziv u kojem se dijele poticaji za poljoprivredu. Registrovala sam poljoprivredno gazdinstvo i zasadila maline jer je to tada bio trend. Razmišljala sam šta da radim od malina. Malo sam istraživala i vidjela da je na Zapadu bum sa malim kraft destilerijama i da osoba koja vodi tu firmu ujedno i pravi sve to. Dakle, ja sam ta koja obuče čizme, bere maline, pravi sve, pakuje, lijepi etikete, dostavlja… Imam pomoć, ali sam uključena u čitav proces. To je idealno zanimanje za mene.
Prva ideja je bila da napravim liker od maline. I kada sam vidjela da to ide, počela sam da eksperimentišem i sa drugim okusima i u jednom momentu sam ih imala 10, dok se nije iskristalisalo šta je to što je dobro i šta ljudi traže. Sada imam četiri likera i dvije rakije. Rakija spada među pet najkvalitetnijih jakih alkoholnih pića u svijetu, ali ako se pravi kako treba i ukoliko ljudi koji je prave poštuju svaki korak u procesu njenog nastajanja.
Zašto ime Kraljica?
Sva su pića muškog roda sem rakije. Trebalo mi je ime koje će to da naglasi, da bude ženskog roda. Ja sam prva žena vlasnica kraft destilerije u Bosni i Hercegovini i htjela sam to da brendiram. Dolazim iz kraljevskog grada Visoko kojeg sada vežu za piramidu, ali on ima bogatu istoriju, tako da se ime samo iskristalisalo.
Na prvom takmičenju ste osvojili nagrade za svoje proizvode. Koji se proizvod žiriju svidio?
Kada sam htjela da napravim destileriju manjeg kapaciteta, tražila sam način da se izdvojim od ostalih. Sve destilerije za koje znam imaju pet okusa koje nude, a ja sam se vodila pitanjem: šta nema? Eksperimentisala sam i kroz proces, koji je bio dug, došla sam do proizvoda koji je jedinstven: rakija od meda. Na prvom takmičarskom festivalu sam učestvovala sa tom rakijom i rakijom od maline i meda. Rakiju od maline i meda sam napravila eksperimentalno, nekoliko mjeseci prije tog takmičenja, ali mi se nije svidio okusom. No, ponijela sam uzorak na takmičenje da se ne bih pojavila samo sa jednim proizvodom. Mislila sam, kada je uporede sa medovačom, tek tada će da vide koliko je ta medovača dobra. Međutim, kada je bilo proglašenje, baš ovaj liker je dobio zlatnu medalju, a od meda srebrenu. Ključno je bilo to što je liker „odležao“ nekoliko mjeseci. Inače, sva alkoholna pića su kvalitetnija ako odstoje, što se desilo i sa ovim likerom.
Od šest alkoholnih proizvoda koje nudite, koliko ih je nagrađeno?
Svi. Imam preko 20 nagrada koje sam osvojila na takmičenjima u regionu.
Kako ste onda postali i pčelarka?
Rakija koju pravim, a koja nema metanol, mora da sadrži prirodni med. Bilo mi je jako teško pronaći veće količine prirodnog meda i odlučila sam da registrujem i tu djelatnost. Nisam mogla početi tako što ću kupiti košnice, trebala mi je obuka. U Visokom ima udruženje pčelara i zajedno sa Općinom smo organizovali obuku i u sklopu toga smo dobili i mentore. Ja sada imam svog mentora koji me vodi kroz ovu, prvu sezonu. Od naredne radim sama.
U ovom mjesecu sam otvorila i dućan sa svojim proizvodima i time zaokružila priču. Ja volim objašnjavati svoje proizvode jer svaki ima priču iza sebe, moju priču. To je ljudima važno i to je ono što te izdvaja od trgovine u trgovačkom centru. I ljudi tako više vjeruju i meni i mom proizvodu da je prirodan, domaći.
Hoćete li se sada prijavljivati i na takmičenja sa medom?
Takmičenja su pokazatelji idem li dobrim putem, tako da ih jedva čekam.
Autor: Imrana Kapetanović