Goražde
Poznati kao FicaCrew, svojim stilom života i pozitivnom energijom koju nose, Amar i Lejla Čamo osvojili su pratioce na društvenim mrežama, ali i ljude koje su upoznali tokom svojih putovanja.
Upakovani u zelenoj Zastavi 750 bude sjećanja i pokreću emocije.
Iako je fićo u centru pažnje kada se treba fotografisati, ni ovaj bračni par koji se vozi u njemu ne ostaje po strani. Zeleni fićo je putovao do Istanbula, Maroka i Islanda, te na fotografijama u vidu razglednica slao pozdrave širom svijeta.
„Kada sam prvi put upalio fiću nisam mogao ni zamisliti gdje će me sve odvesti i koliko radosti mi u život donijeti“ – govori Amar.
Ljubav prema oldtimerima i čežnju za putovanjima ste povezali u fantastičnu životnu priču. Kako se desila ta čarolija?
I jednu i drugu ljubav naslijedio sam od svojih roditelja. Kao porodica smo mnogo putovali kako po Australiji gdje smo živjeli 23. godine, tako i po Bosni i Hercegovini kada bi došli u Goražde gdje sam rođen. U rodnom gradu smo kupili i fiću koji je postao nezamjenjivo prevozno sredstvo za moja putovanja. Iako se vidjelo da je u prilično lošem stanju, automobil Zastava 750, model iz 1978. godine, mojoj mami je „zapeo za oko“. Odlučili smo ga spasiti od otpada za staro željezo. Otkupili smo ga od tadašnjeg vlasnika i šlep službom prebaciti u dvorište. Obzirom da volim automehaniku, popravke oko fiće mi nisu teško pale. Prvo smo ga popravili da može upaliti, zatim sredili kočnice i malo po malo opet je bio u voznom stanju i spreman za tehnički pregled. Registrovali smo ga 2016. godine i pošto nisam imao drugo vozilo da se prebacim na Pelješac do Orebića, odlučio sam upaliti fiću. Oslanjajući se na sreću i bez puno razmišljanja upustio sam se u neobičnu avanturu koja je nekome djelovala i kao ludost. Pokazalo se da je odlazak na more u fići bio je više od putovanja, zbog čega su nove destinacije bile nezamislive u nekom drugom autu. Poslije Orebića uslijedila su brojna putovanja kroz koja sam obišao trideset zemalja, ako ne i više. Nekada sam putovao sam, nekada sa prijateljima, a kada sam upoznao Lejlu dobio sam i životnu saputnicu i stalnu članicu fićine posade.
Koje vam je bilo najdalje putovanje na koje ste otišli?
Najdalja destiacija na koju smo do sada otišli bio je Island. Želja nam je bila da vidimo Auroru Borealis, a fićo je tom prilikom prešao oko 10 hiljada kilometara. Put Islanda smo krenuli u jesen 2019. godine kada su kod nas još uvijek bile ljetne temperature, a tamo su nas dočekali minusi i hladan vjetar. Što se tiče vremenskih prilika nas dvoje smo bili dobro spremni, ali to nije bio slučaj i sa našim fićom koji je na tom putovanju imao tri kvara. Jedan malo veći zadesio nas je kad smo stigli na odredište. Puhao je jak vjetar, temperature su bile dobro ispod nule, a auto je stalo i to prilično daleko od prvog naseljenog mjesta. Otvorio sam haubu, konstaovao da će popravak potrajati, ali da ga na hladnoći i vjetru pored ceste ne mogu popravljati. Uspio sam ga pokrenuti tek toliko da nađem policijsku stanicu i zatražim informacije o najbližem automehaničaru. Promrzli od hladnog vjetra i minusa, zamolili smo majstora da nam ustupi garažu kako bi popravili kvar. Bili smo spremni noćiti u šatoru. Na našu veliku sreću domaćin nas je obradovao smještajem u svojoj vikendici. Vrlo brzo smo se sprijateljili i u gostima ostali pet dana. Dok sam popravljao kvar, Lejla je novim prijateljima sa Islanda pričala o ljepotama naše zemlje, te ih počastila burekom i kolačima koje je spremila u njihovom domu. I to nije bilo jedino lijepo iskustvo sa tog putovanja. Od stotinu noćenja, koliko ih je bilo do Islanda i nazad, osamdeset šest smo proveli u gostima kod nepoznatih ljudi. Mnogo ljudi nas prati preko društvenih mreža tokom putovanja i pozivaju da im svratimo ako prolazimo kroz grad ili mjesto u kojem žive. Kada krenemo na put, provjerimo listu poziva i odazovemo se na ona koja su nam usput. Pamtimo i često spomenemo „dajdžu“ koji nas je primio u svoju kuću kada smo bili na proputovanju kroz Hamburg. Bila je to zanimljiva situacija jer čovjek nije bio ni upoznat sa našim kretanjima, a na njegovu adresu nas je poslao njegov sestrić. Iako iznenađeni našim dolaskom, u svoj dom su nas primili kao da smo dugo očekivani gosti. „Jeste li se umorili, hajmo nešto pojesti“….i tako nam je bilo gdje god smo došli. Osmijeh i tople riječi pratili su nas bez obzira što smo bili hiljadama kilometara daleko od kuće.
Ko brine o „kuhinji“ i ishrani dok ste na točkovima?
Lejla je stručnjakinja za dobru hranu, ne samo na putu nego i kod kuće. Diplomirana je nutricionstica i veoma spretna u spremanju jela bez puno posuđa, ringli i rerne. Sjećamo se putovanja kada smo sve kuhali na maloj plinskoj boci koristeći jednu malo veću džezvu, a obroci su bili super ukusni. Pazimo da se hranimo zdravo, i da uvijek imamo dovoljno voća i povrća, a sve se to može kupiti dok putujemo. Običaj nam je da u svakom gradu ili mjestu koje posjetimo probamo nešto iz tradicionalne kuhinje. Putovanje u fići privlači mnogo pažnje, izaziva pozitivne emocije kod ljudi koji nam prilaze da pogledaju auto, pa da se slikaju…..tu počne i razgovor koji nerijetko završi druženjem, a često nam se dešavalo da nas i počaste. Probali smo tako i raznoraznih domaćih specijaliteta, od soka od žare do raznih vrsta kolača. Sve su to mali ali nama veliki znaci pažnje koji putovanja čine bogatijim i ugodnijim.
Da li ste se suočavali sa neugodnim situacijama?
Lejla voli reći da se mi na put spremamo samo sa pozitivnim mislima i očekivanjima, tako da nas ta energija prati i kada nam se desi kvar koji nas malo uspori, ali sa druge strane putovanje obogati novim prijateljstvima. Bez obzira u kojem sam pravcu putovao, a išao sam do Istanbula, do Italije, zatim kroz Alžir, Tunis i Španiju do Maroka, već sam spomenuo putovanje do Islanda i samo mogu reći da smo imali pozitivna iskustva. Zaista nam se nije dogodila nijedna neugodna situacija, ali je bilo mnogo smiješnih. Ljudi emotivno reaguju na fiću i dok povežemo šta žele, situacija je postala komična. Tako na jednom graničnom prelazu u Grčkoj, carinik nas je zamolio da izadjemo iz auta. Dok smo mi mislili da će nas pretresati, on je zamolio da se slika u fići… i tako odrasli prilaze jer im naše vozilo budi emocije, a djeca jer misle da je igračka koju bi i oni da imaju. Obzirom da nam nije važno da samo stignemo iz tačke A do tačke B, ne koristim auto puteve. Mi uživamo u svakoj sekundi vožnje upijajći ljepotu rijeka, jezera, planina, gradova i naselja gdje se upoznajemo i družimo sa ljudima od kojih dalje na put nosimo samo pozitivne emocije i iskustva. I sama ova naša putovanja prepoznali su ljudi koji smatraju da je ovakav stil života vrijedan podrške. Glavni sponzor nam je Cockta, na putovanjima nas osiguravaju ASA osiguranje, a na cesti čuva BIHAMK. Pandemija nam je možda umanjila mogućnost dalekih putovanja, ali je povećala spoznaju o ljepotama naše zemlje. Bili smo i dio izazova #putuj387, projekta koji su realizovali Atlantbh. Obilazili smo ljepote Bosne i Hercegovine, družili se sa ljudima koje smo upoznavali usput i od njih dobijali savjete za nove destinacije gdje smo otkrivali ljepote za koje do tada nismo ni znali.
Predpostavljamo da ste već spremni za nove avanture?
Obzirom da smo postali bogatiji za novog člana koji treba malo da poraste kako bi se pridružio FicaCrew avanturama, ove godine ćemo odmarati i raditi na pripremama za buduća putovanja. Za početak je potrebno fiću dodatno opremiti kako bi naš mali putnik imao udobnu i sigurnu vožnju, a zatim se provozati do Boračkog jezera da vidimo da li će mu se svidjeti naš stil života. Pored ovog zelenog imamo još jednog žutog fiću kojeg namjeravamo također osposobiti za putovanja. Trenutno radimo na promociji ljepota naše zemlje. Pozvali smo sve ljude koje smo tokom putovanja upoznali da nas posjete u Sarajevu ili Goraždu, a onda ih možemo povesti gdje im srce poželi. Kroz ovaj stil života počeo sam se osjećati kao ambasador BiH. Putujem, sklapam prijateljstva i pozivam ih u goste da im pokažem bogatstvo koje Bosna i Hercegovina ima. Nedostaja mi još za naljepnica na kojoj piše „We are from Bosnia and Hercegovina“ da bi dojam koji ostavljamo bio upotpunjen.
Postoji li neka destinacija o kojoj maštate, koju planirate čim se ukaže prilika za to?
Australija je na prvom mjestu. Kada ćemo se upustiti u to putovanje još uvijek nemamo plan. Daleko su i Australija i mogućnosti za sada, ali nekada u budućnosti….zašto da ne.
Autorica: Tanja Cerić