Travnik
Zovem se Andrej Jovičić i dolazim iz Travnika, te trenutno pohađam United World College u Mostaru.
Za ovaj koledž sam prvi put saznao preko sestrine najbolje prijateljice koja je tamo išla prije deset godina. Bilo mi je fascinantno kako uopće postoji takva škola na našim prostorima, u kojoj je sve na engleskom jeziku i gdje je program obrazovanja u potpunosti drugačiji od onog na šta smo navikli. Tada sam bio tek sedmi razred, no odlučio sam da ću raditi prema tome da upišem tu školu.
Na ovaj koledž se mogu prijaviti svi srednjoškolci koji trenutno pohađaju drugi razred, a konkurs se objavi pred kraj prvog polugodišta. Minimalan prosjek ocjena treba biti 4.0 ili iznad, a dosta pomaže i to ako imate vannastavnih aktivnosti. Prvi krug apliciranja jeste slanje same prijave, onda dolazi test općeg znanja iz maternjeg jezika, engleskog jezika i matematike, a poslije toga budu intervju i grupni rad.
Kad sam tek prošao, bilo je potrebno još par dokumenata dostaviti i, naravno, završiti drugo polugodište u školi koju sam prethodno pohađao. Krajem augusta sam se preselio u Mostar, sedam dana prije početka nove školske godine u novoj školi. Ono što mi se na prvu svidjelo jeste to da živimo u domovima, tj. rezidencijama od koledža u kojima se nalazi 30-70 učenika. U tih sedam dana prije škole smo imali „Induction Week“, što je zapravo uvodna sedmica kako bismo se upoznali s programom škole, kako sve funkcioniše itd.
Teško je naći mnogo sličnosti između našeg sistema obrazovanja i onog na UWC-u. Sistem na koledžu se bazira na programu IB-a (International Baccalaureate Diploma) i tu imamo šest predmeta iz šest grupa koje sami biramo, eventualno i sedmi predmet ako imamo afiniteta prema umjetnosti. Uz to, svi dolazimo iz drugih gradova, pa i država, te sam imao priliku upoznati više od 200 osoba iz 70 država iz cijelog svijeta. Nema apsolutno nikakvih razlika niti podjela jer svi dolazimo u novo mjesto i krećemo od početka, svima se pružaju iste prilike i mogućnosti. Upravo zbog toga mi se nije bilo teško ni prilagoditi novom okruženju, svi međusobno pomažemo jedni drugima.
Prvo što sam stekao ovdje jesu mogućnost i volja da sve gledam iz više uglova i perspektiva. Ništa nije crno-bijelo, dosta se radi na kritičkom razmišljanju, samoinicijativnom i samostalnom istraživanju, puno se piše i čita i program se dosta fokusira na razvoj nas kao individua. Promijene se i mentalitet i stav prema životu jer su tu osobe s kojima živiš, ideš u školu, provodiš 24 sata skupa s njima; time i vrijeme jednostavno drugačije teče. Definitivno sada mnogo više cijenim svaki dan. Svaki je drugačiji i svaki dan smatram novom avanturom jer imam priliku naučiti i saznati nešto novo.
Pored samog sistema školovanja i upoznavanja toliko različitih osoba, highlight odmah na početku školovanja mi je bilo putovanje na sedam dana u Izrael, na konferenciju mladih Palestinaca i Izraelaca. Ovdje imam najbolje moguće školovanje na našim prostorima pune dvije godine i, koliko god bilo zahtjevno i iscrpno, sav taj trud i ulaganje se na kraju isplate i upravo je to ono što sve nas izgradi kao ljude za vrijeme školovanja na ovom koledžu. Većinom na to gledamo kao na probnu verziju svega onog što nas zapravo čeka kasnije u životu.
Trenutno sam druga godina i završavam ovaj koledž, pa u skladu s tim se počinjem prijavljivati na par univerziteta u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama, s obzirom na to da su rokovi za upis dosta drugačiji nego kod nas.
Želio bih još poručiti ostalim srednjoškolcima koji su sada drugi razred srednje škole da se pokušaju prijaviti na UWC u Mostaru. Sam taj proces prijave vas može izgraditi kao osobu jer tu prvenstveno morate skupiti svu svoju dokumentaciju, što je kasnije u životu isto potrebno raditi za fakultet, posao itd. Samom prijavom ste već na pola puta da budete primljeni na koledž jer ste time uradili prvi i najbitniji korak, a to je izlazak iz vlastite „comfort“ zone i to s 16 godina. Ovo je prilika koju zaista ne treba propustiti jer se toliko rijetko daje učenicima, pogotovo iz zemalja Balkana.
Priču pripremila: Mia Tučić