Tuzla
Moj put do omladinskog sektora i aktivizma je išao u nekoliko faza. Prvi dodir se desio na samom početku srednje škole kada sam zavolio neformalnu edukaciju i dobio priznanje za vršnjačkog edukatora. Uskoro nakon toga, dobio sam i priliku da svoje znanje prenesem na vršnjake. Zaista je djelovalo na mene motivacijski. Nakon kratke pauze, slučajno ću se uputiti na sastanak Omladinske grupe Helsinškog odbora za ljudska prava u RS, a onda, zahvaljujući prilikama koje su nudili za nas mlade, doći u dodir s OIA-om. Divno iskustvo je uticalo na moju odluku da studije upišem u Tuzli, gdje sam na početku primljen kao volonter u Omladinskom resursnom centru Tuzla.
Od samog početka me je motivisala pomisao da zaista mogu da doprinosim našem društvu, te da kroz svoje djelovanje motivišem svoje vršnjake, bar one sklone aktivizmu, da iniciramo aktivnosti i prilike za mlade. Dok sam još volontirao u ORC Tuzla jedan od zadataka, koji me je činio neizmjerno srećnim, bio je da pronalazim mlade osobe zainteresovane za putovanja, usavršavanja i upoznavanja novih mladih ljudi. Znao sam koliko je svako novo putovanje važno za mladu osobu. Osjetio sam i sam koliko nas svako putovanje čini snažnijim, samostalnijim i kritičnijim u razmišljanju. To je umnogome uticalo na mene i davalo mi motivaciju kroz godine.
Posebno me motiviše pomisao da omladinske organizacije imaju mogućnost da ponude ambijent zaista prilagođen mladima i podložan za inovativne ideje, dodatne edukacije i konstantno usavršavanje i učenje.
Ako govorimo o uspjehu, to je zaista stvar koju svako drugačije doživljava u zavisnosti od postavljenih ciljeva u životu. Vjerujem da su se u 21. vijeku ljudi oslobodili društvenih stega, koje su imale normative za uspjeh. Poput zaposlenja na budžetu, vjenčanja u ranoj mladosti i slično. Mišljenja sam da se uspjeh mjeri nivoom slobode koju neka osoba uživa i ljudi u njenom društvu. Uspjehom danas smatram mogućnost da osoba kritički razmišlja, priredi sebi putovanje, dodatno se edukuje i usavršava, konstruktivno razgovara s neistomišljenicima i tako dalje.
Uspjeh je, recimo, veliki i ostati u BiH. To mi čak dođe kao neka takmičarska disciplina danas. Ko će duže izdržati da ne digne ruke. Ova godina mi zvuči jako zanimljivo i u njoj mladi iniciraju mnoge aktivnosti. Smatram da svi mladi, koji planiraju ostati u BiH, treba da podrže inicijative poput #TvojGlasJeBitan i #GdjeSuMladi. Pred nama je izborna godina i do sada smo svjedočili izuzetno radikalnoj retorici, smatram da takvoj retorici trebamo odgovoriti s realnim potrebama nas mladih, kojima je preko glave tema i simbolike iz devedesetih. Naš glas je stvarno bitan.
Priču pripremila: Anesa Čutuna